Odluka o proglašenju naše zbirke nacionalnim spomenikom

“Službeni glasnik BiH”, broj 63/06.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 14. do 20. marta 2006. godine donijela je

O D L U K U

Pokretno dobro – zbirka drvorezbarenih proizvoda poznata kao Muzej «Mulićev rekord» u Konjicu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine 63 predmeta.

Nacionalni spomenik je svojina Sejfudina Vile i smješten je u porodičnoj kući Zulejhe Vila u Konjicu u Ulici Varda.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće zaštitne mjere:

izvršiti obilježavanje predmeta zbirke,
izvršiti prezentaciju zbirke.

Mjere zaštite iz prethodnog stava sprovodi sopstvenik nacionalnog spomenika, na osnovu uslova koje utvrđuje federalno ministarstvo nadležno za kulturu i pod stručnim nadzorom tog ministarstva.

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

Iznošenje kompletne zbirke ili njenih pojedinih dijelova (u daljnjem tekstu: pokretno nasljeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.

Izuzetno od odredbe stava 1 ove tačke, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko bude nedvosmisleno utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno naslijeđe. U odobrenju se utvrđuju svi uslovi pod kojima se pokretno naslijeđe može iznijeti iz Bosne i Hercegovine, rok za povrat dobra u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uslova, i o tome se obavještava Vlada Federacije, nadležna služba sigurnosti, carinska služba Bosne i Hercegovine i javnost.

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu i nadležnoj službi zaštite na nivou Federacije Bosne i Hercegovine radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II- V ove odluke.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web- stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 04-02-143/05-2

marta 2006. godine

Sarajevo

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2 stav 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, «nacionalni spomenik» je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Služba za privredu, finansije i društvene djelatnosti Opštine Konjic 26.4.2005. godine uputila je prijedlog Komisiji u Sarajevu da se pokretno dobro Muzej drvorezbarstva «Mulićev rekord» u Konjicu proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Komisija je pokrenula postupak za proglašenje zbirke drvorezbarenih proizvoda poznatih kao Muzej «Mulićev rekord» u Konjicu nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

zbirku drvorezbarenih proizvoda poznatih kao Muzej «Mulićev rekord» u Konjicu,
postojeću literaturu.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i nakon izvršenog popisa predmeta utvrđeno je sljedeće:

Podaci o dobru

Lokacija

Predmeti zbirke drvorezbarenih proizvoda poznatih kao Muzej «Mulićev rekord» smješteni su u nekoliko prostorija porodične kuće Zulejhe Vila, kćeri Ismaila Mulića, osnivača Muzeja, u Ulici Varda u Konjicu.

Istorijski podaci

Putopisac Heinrich Renner u Konjicu je boravio dva puta, tokom 1885. i 1895. godine, i o Konjicu, odnosno konjičkom drvorezbarstvu zapisao:

«Vrijedno je preporučiti i direktni izlet iz Konjica u dolinu Bijele, što smo je već pomenuli. Tu se izrađuju veoma lijepe drvene rezbarije i sprave, osobito oni sanduci u kojima seljaci spremaju svoje haljine i vrijednije stvari» (Renner, 1899, 295).

Ujedno, ovo je jedan od prvih pisanih podataka o drvorezbarskom zanatstvu u Konjicu. Međutim, Konjic je odranije poznat po brojnim talentovanim majstorima drvorezbarstva.

Prije austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini vještinu drvorezbarenja u konjički kraj, odnosno gornji tok rijeke Neretve (potez od Bijele do Grušče) donijeli su doseljeni zemljoradnici – drvorezbari iz Hercegovine. Njihov centar su bila sela Grušča, Ribari, Čičevo i Bijela. U Grušči su poznatije drvorezbarske familije bile Fršić, Brkan, Bubalo i Tabak, u Ribarima porodica Bajić, a u selu Čičevu pripadnici porodice Šmrkić (Mulić, 1990, 135). Selo Bijela je pomenuto i u turističkom vodiču kroz Bosnu i Hercegovinu 1892. godine kao mjesto u kom se nalaze: «vrlo ljupke drvorezbarije, kao i ostali predmeti od drveta» (Mulić, 1990, 137). Uopšteno govoreći, ovi predmeti su se, osim u selima, mogli da kupe na vašarima u okolnim mjestima, a ponekad bi neki seljak otišao sa svojim proizvodima i do Dalmacije. Međutim, organizovane prodaje nije bilo.

Period austrougarske uprave je donio brojne promjene u društvu. Zbog sve veće potražnje «evropske robe», pojedini esnafi, odnosno zanati počeli su da propadaju. Da bi spasila pojedine zanate od direktnog propadanja, austrougarska vlast je preduzela određene mjere kako bi spriječila izumiranje zanatske djelatnosti. S tim u vezi formirane su državne radionice u koje su dovođeni obrazovani stručnjaci – arhitekti, likovni umjetnici, razni tehnolozi, hemičari. Tako je 1885. godine u Sarajevu osnovana Zemaljska radionica za umjetne zanate. Radionica je imala šest odjeljenja: za inkrustaciju, tauširanje, cizeliranje, graviranje, galvanoplastiku i emajliranje, te stolarski zanat za finiju obradu drveta. Radionica je, ujedno, bila i škola u kojoj je redovno obrazovanje trajalo četiri godine. Osim toga, održavali su se i kursevi koji su trajali od četiri do šest mjeseci. Iz te radionice razvila se tzv. sarajevska škola koja je u stvari, predstavljala određeni stil u izradi visokokvalitetnog rezbarenog namještaja. Škola je bila uzor i izvor oponašanja tehnika izrade rezbarenih površina mnogim zanatlijama.

Austrougarski državni činovnici, vršeći administrativne poslove po konjičkim selima, zapazili su nadarene seoske rezbare. Tako je profesor sarajevske radionice Alois Studenička 1894. godine, boraveći u selu Bijela, podnio iscrpan izvještaj Zemaljskoj upravi o konjičkom drvorezbarstvu. U izvještaju, između ostalog, navodi da je konjički ornamenat primitivnog izraza, ali da se tim proizvodima ne može da porekne važnost, jer svjedoče o velikom talentu (Mulić, 1990, 140).

Nakon toga počinje organizovanije školovanje Konjičana u Zemaljskoj radionici za umjetne zanate. Ilija Arapović iz sela Donja Bijela kod Konjica je prvi drvorezbar koji je završio kurs u Sarajevu i vratio se u Konjic, nakon čega su mnogi pohađali školu ili kurseve.

Zemaljska zanatlijska škola u Sarajevu 1905. godine je razradila plan školovanja drvorezbara u Konjicu i uputila ga na razmatranje Zemaljskoj vladi za BiH. Zemaljska vlada za BiH je ovaj prijedlog uputila Zajedničkom ministarstvu finansija u Beč sa objašnjenjem da: «… u zadnje vrijeme Kotarski ured u Konjicu posvećuje pažnju razvoju drvorezbarstva jer ono predstavlja značajan izvor sredstava za veliki broj porodica u oblasti Bijele i u gradu Konjicu» (Mulić, 1990, 152). Nakon dobijanja saglasnosti, početkom 1906. godine stolar Ivan Ramljak je došao u Konjic i počeo da drži prvi duborezbarski kurs. Sa još nekim profesorima u Konjicu Ramljak je držao kurs sve do 1911. godine, kada je zvanično registrovao svoju radionicu u kojoj je sve do pred kraj austrougarske uprave obučavao buduće drvorezbare u okviru redovnog trogodišnjeg šegrtovanja. Nakon školovanja stolari su obično otvarali svoje stolarske radionice. Među prvima takvu radionicu je otvorio Sulejman Hadžizukić (1885-1947) kod koga je zanat izučio Ismail Mulić. Upravo je ova generacija školovanih stolara kasnije bila nosilac konjičkog drvorezbarstva.

Paralelno sa ovim dešavanjima, konjički duborezbari su učestvovali i na međunarodnim izložbama. Među njima prvi koji je izlagao svoje proizvode na Milenijumskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine bio je Ilija Arapović. Takođe je učestvovao na izložbi u Beču 1898. godine, gdje je za svoju seharu i peškun dobio medalju sa diplomom. Na ovoj izložbi, osim njega, učestvovao je i Mato Lozinović. Na svjetskoj izložbi 1897. godine u Briselu je učestvovao Ilija Logarić.

Osnivač “Mulićevog rekorda” bio je Ismail Mulić (1907-1978). Rođen je u Konjicu. Poslije osnovne škole pohađao je Trgovačku školu u Sarajevu, ali je u završnom razredu, poslije teške bolesti, ostao bez sluha zbog čega je morao da napusti školu. S obzirom na to da je bio nadaren za umjetnost, počeo je da se bavi slikanjem kod akademskog skulptora Srećka Domića(1). Kasnije je završio drvorezbarski zanat kod Sulejmana Hadžizukića i 1929. godine otvorio svoju samostalnu drvorezbarsku radionicu.

Svojim radom je izvršio prekretnicu u dotadašnjem načinu poslovanja. Kreirao je nove proizvode, stvarao do tada nepoznati asortiman novih proizvoda za sve prostorije u stanu i zvaničnim prostorijama. Radove je izvodio prema sopstvenim nacrtima i dizajnu. Izlagao je svoje radove i bivao nagrađen na mnogim sajmovima i izložbama u zemlji i inostranstvu.

S obzirom na to da se Ismail Mulić zalagao za stalno unapređivanje proizvodnje, 1936. godine u svoju radionicu uveo je mašine za obradu drveta.U stvari, to su bile jedine mašine te vrste u Konjicu u periodu između dva svjetska rata. Takođe, da bi svoje proizvode učinio što atraktivnijim, angažovao je nadarene konjičke žene da vezu različite predmete – podmetače, stolnjake, jastuke, koji su ukrašavali i upotpunjavali njegove proizvode od drveta.

Poslije Drugog svjetskog rata “Mulićev rekord” je nacionalizovan. Ismail Mulić je odabran da bude upravnik novoformiranog državnog preduzeća – Gradskog drvorezbarskog preduzeća. U okviru ovog preduzeća Mulić je formirao četiri proizvodna pogona: za izradu drvorezbarenog namještaja, za opremu enterijera i sitnih rezbarskih predmeta i komadnog sitnog namještaja, galanterijskih proizvoda i dječijih igračaka. Godine 1955. ponovo je otvorio sopstvenu radnju, ali je i prizemlje svoje kuće pretvorio u muzej, odnosno učinio ga je dostupnim javnosti, što je ostalo do danas. Od Drugog svjetskog rata sa njim radi Anđelko Stanić, dobar stručnjak i nadaren drvorezbar, koji je nakon Mulićeve smrti 1978. godine nastavio da vodi njegovu radionicu.

Kuća Mulića je stradala tokom ratnih dešavanja 1992-1995. godine. Granatiranjem su uništeni krov kuće i dio sprata. Dio namještaja iz kuće je prenesen u drugi stan u Konjicu, a dio je ostao u kući. U kući su ostali, uglavnom, oni predmeti koji se ugrađuju, kao što su musandere, obloge zidova i sećije. Tokom 1998, 1999. i 2000. godine u njihovoj radionici ti predmeti su sanirani nakon čega su im vraćeni stara namjena i mjesto.

Od 1993. godine “Mulićev rekord” i Muzej vodi Ismailov unuk, Sejfudin Vila.

Opis dobra

Za izradu rezbarenih predmeta korišćeno je isključivo drvo iz konjičkog kraja. Najčešće je korišćeno drvo nekih voćaka kao što su orahovo drvo, kruškovo, trešnjino, jabukovo i dudovo, ali i drvo javora, jasena, brijesta, hrasta i bukve.

Da bi zadovoljilo kvalitet rezbarenog proizvoda, drvo je moralo da posjeduje određena mehanička i estetska svojstva. Najvažnije je bilo da je imalo određenu elastičnost, čvrstoću i otpornost prema habanju, a od estetskih svojstva najvažnija je bila boja, te tekstura, sjaj i finoća drveta.

Drvo se obično kupovalo na pilanama (Mulić, 1985, 15).

Stolarski dio posla se sastojao od dva dijela. Željeni predmet bi se prethodno «skrojio»-dijelovi predmeta su se izrezivali nešto većih dimenzija nego što su potrebni, a zatim bi se svodili na pravu mjeru, nakon čega bi se izrađivale odgovarajuće rupe i čepovi. Predmet se sastavljao na «suho», provjerila bi se ispravnost dimenzija i tada bi se odredile površine koje će se rezbariti i kom vrstom šare. Nakon toga bi se predmet ponovo rastavio, uz prethodno obilježavanje pojedinih sastava, i tad se pristupalo rezbarenju. Nakon rezbarenja predmet se sastavljao i učvršćivao ljepilom – tutkalom.

Predmeti su se površinski obrađivali na dva načina. U prirodnoj boji su se ostavljali oni proizvodi kod kojih je drvo jednolične boje, a proizvodi sa «šarenim» drvetom bili su obojeni.

Metoda rezbarenja kod konjičkog drvorezbarstva je veoma zanimljiva i rijetko se primjenjivala u drugim krajevima. Dok se kod seoskog drvorezbarstva koristio samo nožić da bi se postigao plošno-reljefni motiv, a kod duboreza samo dlijeta sa drškom koja služe istovremeno za nasijecanje i kopanje sa oblikovanjem reljefa kako bi se postigla plastika, konjički drvorezbari koriste dlijeta bez drške za nasijecanje i dlijeta sa drškom za kopanje. Upotrebom obje vrste dlijeta postiže se reljef (Mulić, 1985, 16).

Postupak rezbarenja sastojao se od više faza, zavisno od vrste šare i efekta koji želi da se postigne. Redoslijed je bio sljedeći:

Ocrtavanje ili crtanje je postupak kod koga se željeni motiv prenosi na drvenu podlogu suhom olovkom pomoću linijara i šestara. Svi detalji buduće izrezbarene površine se ne crtaju, već osnovne linije. Ovaj postupak se odnosi na bosansku šaru. Kod arapske i duboke šare, zbog ornamentike koja nije ravnih linija, izrađuju se šabloni koji se koriste više puta. Šablon se izrađuje na povošćenom debljem papiru kako bi se mogao što duže da koristi. Prethodno se nacrta odgovarajući motiv i isijeku one površine koje pri rezbarenju treba kopati. Na drvenu podlogu stavlja se šablon i preko njega se prelazi četkom namočenom u tamnu boju. Na taj način željeni motiv se prenese na drvo u formi negativa, a drvena podloga je spremna za šaranje.
Šaranje ili natucanje je tehnika zasijecanja drvene podloge pored ocrtanih linija. Izvodi se pomoću metalnih dlijeta udarcem čekića po okomici alatke. Kombinovanjem odgovarajućih alatki išarana površina je spremna za narednu fazu rada – kopanje. Dubina zasijecanja zavisi od vrste šare i iznosi od dva do pet milimetara, a ponekad i dublje. Daska po kojoj se šara mora da bude postavljena na ravnu podlogu zato što bi, uslijed siline udaraca, mogla da pukne.
Kopanje je dubljenje drvene podloge do dubine zasijecanja prilikom šaranja.
Cifranje ili ukrašavanje se primjenjuje kod bosanske šare i duboke šare kada se na izrezbarenom predmetu, na ruži, listu ili podlistu, žele da istaknu pojedini detalji.
Copanje se primjenjuje pri izradi reljefnih ornamenata prilikom upotrebe arapske i duboke šare, a rjeđe kod bosanske (Mulić, 1985, 8-14).

Na osnovu ovakvog rada, prilikom ukrašavanja predmeta konjički drvorezbari su najčešće koristili sljedeće vrste šara, odnosno ornamenata:

«Bosanska šara(2)» je nastala spajanjem pojedinih elemenata seoske drvorezbarije i rezbarenih motiva orijentalne kuće (sa musandere, sobnih vrata, šiša i dolafa). Za bosansku šaru je karakteristična mreža romboida, kvadrata ili šestougaonika, odnosno talisuma(3), kako je konjički majstori nazivaju (Mulić, 1985, 6).
Arapska šara je preuzeta sa objekata islamske arhitekture. Bogati ukrasi arabeski komponovani su od isprepletenih geometrijskih i stilizovanih biljnih crteža. Teža je za obradu od bosanske šare. (Mulić, 1985, 7).
Duboka šara je najteža za obradu i tu dolazi do izražaja individualnost obrađivača. Motivi duboke šare su, uglavnom, biljnog porijekla, najčešće vinova loza sa plodovima, hrastov list sa žirom i ostale voćke, zavisno od namjene rezbarenog predmeta (Mulić, 1985, 7-8).

Kod sve tri vrste šara pojavljuje se rešma kao dodatni ukras za porubljivanje rezbarene ploče, okvira i završnih dijelova na različitim proizvodima. To je najjednostavnija tehnika izrade i izvodi se u nizu. Izvodi se kao jednoredna, dvoredna i višeredna rešma. Najčešće se primjenjuje kod bosanske šare, a kod duboke šare koristi se za porubljivanje ornamenata ili samo na okviru. Kod arapske šare rijetko se primjenjuje i to najčešće na okvirima i završnim dijelovima rezbarenog predmeta (Mulić, 1985, 7-8).

ZBIRKA DRVOREZBARENIH PROIZVODA POZNATIH KAO MUZEJ «MULIĆEV REKORD» U KONJICU

Opis predmeta:

1. SPRAT
PRVA SOBA

UGAONI VISEĆI ORMARIĆ

Inventarni broj: 1

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.(4)

Dimenzije: 100x84x75 cm,

Opis: Dvokrilni ugaoni viseći ormarić je izrađen od orahovog drveta.

U gornjem dijelu završava se valovitom krunom. Centralni prostor krune je ukrašen rozetom. Sa obje njene strane urezbarena je po jedna polurozeta. Donji rub krune je ukrašen lančanim motivom rombova. Lanac čini šest rombova sa obje strane centralne rozete.

Ormar zatvaraju dvokrilna vrata, jednako ukrašena. Dimenzije jednog krila su: 39×59 cm. Spoljni rub vrata je ukrašen dvorednim cik-cak linijama. Donje i gornje unutrašnje udubljeno pravougaono polje vrata zatvara niz slijepih arkadica. Centralna površina je ukrašena rezbarenim segmentom kruga sa centralno upisanom rozetom, smještenom u kružni floralni oblik načinjen od sedam polurozeta. U uglovima pravougaonog udubljenog polja vrata urezbarene su četvrtine rozeta.

U dnu vrata su metalne alkice za otvaranje. Vrata imaju spoljne vidljive šarke.

SEĆIJA NA L

Inventarni broj: 2

Tehnika: rezbarenje, lakiranje, tapeciranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije:

duži dio sećije:

dužina 205 cm

visina do sjedala 44 cm

visina sa naslonom 102 cm

visina krune 15 cm

širina 90cm

ugao sećije:

dimenzije: 90×90 cm

visina sa naslonom 95 cm

kraći dio sećije:

dužina 103 cm

visina do sjedala 44 cm

visina sa naslonom 102 cm

visina krune 15 cm

širina 90 cm

Opis: Sećija je presvučena sirijskom svilom zlatne boje. Na naslonu sećije u materijalu su utkani floralni motivi.

Gornji rub naslona sećije je završen drvenom lajsnom na koju je pričvršćena kruna. Ugao sećije nije ukrašen krunom. Lajsna je ukrašena urezbarenom tzv. bosanskom šarom – lanac rozeta u kvadratnim poljima.

Kruna – u centralnom dijelu je smještena rozeta. Lijevo i desno od nje se niže lanac od deset polurozeta. Isti motiv se javlja i na kraćoj strani sećije s tom razlikom da lanac gradi devet polurozeta.

ŠKRABIJA

Inventarni broj: 3

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 93×82,5×29 cm

Opis: Škrabija je uzak ormarić namijenjen za odlaganje knjiga i papira. Tabla je namijenjena za pisanje. Poleđina, zatvoreni dio, škrabije je uvijek okrenuta prema sećiji.

U izgledu škrabije se primjećuju dva funkcionalna dijela, donji otvoreni prostor i gornji koji čini ladica.

Pravougaona tabla škrabije je uokvirena nizom urezbarenih slijepih arkada. Zatim, prema centralnom dijelu, pravougaoni oblik table škrabije prati niz polurozeta. Centralna površina je ispunjena sitnim floralnim i geometrijskim ornamentima. Taj niz je na tri mjesta prekinut trima rozetama.

Poleđina škrabije je ukrašena na mjestu koje zauzima ladica i na isti način kao i tabla, izuzev niza polurozeta koji je izostavljen.

Lice ladice je ukrašeno sitnim cik-cak linijama, te floralnim i geometrijskim motivima. U centru je rozeta u koju je umetnuta metalna alkica za otvaranje.

Ispod ladice je lučno završen otvoreni dio škrabije. Gornji uglovi oko luka su ukrašeni četvrtinom rozete.

Prednja strana škrabije – prostor ladice je ukrašen na istom mjestu i istim motivom kao i poleđina škrabije.

Otvoreni dio grade tri lučno završena podjeljka u čijim gornjim uglovima su smještene po dvije četvrtine rozeta.

Izrađena je od orahovog drveta.

ŠKRABIJA

Inventarni broj: 4

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 93×82,5×29 cm

Opis: U izgledu škrabije se primjećuju dva funkcionalna dijela, donji otvoreni prostor i gornji koji čini ladica.

Poleđina škrabije je ukrašena na mjestu koje zauzima ladica i na isti način kao i tabla, izuzev niza polurozeta koji je izostavljen.

Lice ladice je ukrašeno sitnim cik-cak linijama, te floralnim i geometrijskim motivima. U centru je rozeta u koju je umetnuta metalna alkica za otvaranje.

Ispod ladice je lučno završen otvoreni dio škrabije. Gornji uglovi oko luka su ukrašeni četvrtinom rozete.

Prednja strana škrabije – prostor ladice je ukrašen na istom mjestu i istim motivom kao i poleđina škrabije.

Otvoreni dio grade tri lučno završena podjeljka u čijim gornjim uglovima su smještene po dvije četvrtine rozeta.

Izrađena je od orahovog drveta.

STO

Inventarni broj: 5

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 137x52x68 cm

Opis:

Sto na četiri noge.

Ispod table stola noge su povezane horizontalnom ukrutom talasastog završetka. Centralni motiv na ukruti čini rozeta od koje se desno i lijevo pruža lanac od 11 polurozeta. Lanac polurozeta prati talasastu spoljnu liniju ukrute. Uži dio ukrute je jednako ukrašen kao i duži. Razlika je u tome što od centralne rozete na obje strane teče talasasti niz od četiri polurozete.

Tabla stola ima zaobljene umetnute ugaone elemente. Spoljnu ivicu čini vijenac izrađen od polurozeta. Centralno polje table stola je ukrašeno tehnikom intarzije – umetanja različitih vrsta drveta. Pojedina polja su ukrašena rozetom.

Izrađen je od orahovog drveta.

PEŠKUN

Inventarni broj: 6

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 15,5×14,5×16,5 cm

Opis: Šestougaoni peškun. Tabla je ukrašena motivom centralne rozete iz koje se razvija kružnica polurozeta. Ovaj motiv je smješten u kružnicu izgrađenu od niza slijepih arkadica. Iste arkade prate stranice peškuna.

Peškun je postavljen na šest nogu. Prostor između njih je ukrašen rezbarenim poljima koja čine polurozete i geometrijske forme. Polja se spuštaju gotovo do polovine visine peškuna odakle počinju lukovi.

Izrađen je od orahovog drveta.

PEŠKUN

Inventarni broj: 7

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 15,5×14,5×16,5 cm

Izrađen je od orahovog drveta.

STO

Inventarni broj: 8

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 122,5×48,5×62,5 cm

Opis: Tabla stola je oslonjena na dvanaest nogu koje imaju formu paravana. Lice svake noge je plošno izlomljeno i ukrašeno vertikalnim dvostrukim nizom rozeta. Između nogu stola je drvena ispuna podijeljena horizontalnim nizom rozeta na dva polja. Gornje puno polje je ukrašeno floralnim motivom koji grade centralna rozeta i dvije polurozete sa njenih strana. Donje polje je ukrašeno urezbarenim trouglastim motivom.

Tabla stola je bogato ukrašena floralnim i geometrijskim oblicima. Među njima se ističu dva osmougaona polja ukrašena brojnim rozetama. Polja su međusobno spojena pravougaonim centralnim poljima sa natpisom u sredini.

Natpis glasi:

MULIĆEV REKORD

KONJIC OSN.1929.

Lijevo i desno od ovog polja su urezbarene po dvije polurozete. Ovim motivom se zatvara centralno polje table stola.

Rubno polje table stola je ukrašeno motivima rozeta, polurozeta i četvrtina rozeta. Ti oblici su smješteni u geometrijska polja različitih oblika.

Sto je izrađen od orahovog drveta.

STAKLENI STO

Inventarni broj: 9

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 72 cm

Opis: Stakleni prsten, koji je ujedno tabla stola, oslonjen je na rezbareni drveni osmougaoni stub. Plohe stuba su ukrašene sa po tri vertikalna niza rozeta. Centralni dio stuba ima formu čašice tulipana i ukrašen je trouglastim poljima. U dnu svakog polja je smještena polurozeta.

Baza stuba je osmougaona. Svaka druga ploha baze je ukrašena sa po dvije urezbarene rozete. U plohama između njih su uglavljene četiri blago povijene noge. U gornjem dijelu one su ukrašene polurozetom.

Sto je izrađen od orahovog drveta.

STOLICA

Inventarni broj: 10

Tehnika: tapeciranje, lakiranje

Godina izrade: XIX vijek

Dimenzije:

visina sa naslonom 95 cm
visina do sjedala 45 cm
dubina sjedala 42 cm
širina sjedala 48 cm
širina naslona 45 cm

Opis: Naslon i sjedalo stolice su presvučeni crveno-bijelom svilenom tkaninom.

Stolice su, prema riječima Sejfudina Vile, kupljene prije nekoliko godina na aukciji u Švajcarskoj.

STOLICA

Inventarni broj: 11

Tehnika: tapeciranje, lakiranje

Godina izrade: XIX vijek

Dimenzije:

visina sa naslonom 95 cm
visina do sjedala 45 cm
dubina sjedala 42 cm
širina sjedala 48 cm
širina naslona 45 cm

Opis: Naslon i sjedalo stolice su presvučeni crveno-bijelom svilenom tkaninom.

Stolice su, prema riječima Sejfudina Vile, kupljene prije nekoliko godina na aukciji u Švajcarskoj.

STOLICA

Inventarni broj: 12

Tehnika: tapeciranje, lakiranje

Godina izrade: XIX vijek

Dimenzije:

visina sa naslonom 95 cm
visina do sjedala 45 cm
dubina sjedala 42 cm
širina sjedala 48 cm
širina naslona 45 cm

Opis: Naslon i sjedalo stolice su presvučeni crveno-bijelom svilenom tkaninom.

Stolice su, prema riječima Sejfudina Vile, kupljene prije nekoliko godina na aukciji u Švajcarskoj.

STOLICA

Inventarni broj: 13

Tehnika: tapeciranje, lakiranje

Godina izrade: XIX vijek

Dimenzije:

visina sa naslonom 95 cm
visina do sjedala 45 cm
dubina sjedala 42 cm
širina sjedala 48 cm
širina naslona 45 cm

Opis: Naslon i sjedalo stolice su presvučeni crveno-bijelom svilenom tkaninom.

Stolice su, prema riječima Sejfudina Vile, kupljene prije nekoliko godina na aukciji u Švajcarskoj.

DRUGA SOBA – BIBLIOTEKA

UGAONA VITRINA ZA KNJIGE

Inventarni broj: 14

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

donji dio vitrine:

visina 80 cm

širina 110 cm

dubina 20 cm

gornji dio

visina 124 cm

širina 82 cm

dubina 10 cm

Opis: Donji dio ugaone vitrine za knjige je, u stvari, ormarić zatvoren dvokrilnim vratima. Iznad njega je ladica.

Ukupna prednja površina ormarića je izdijeljena na četiri vertikalna pravougaona polja, te horizontalno gornje polje u koje je smještena ladica. Prostor je ukrašen reljefnim motivom vinove loze – lozica, lišće i plodovi, te ponekom rozetom.

Gornji uži dio vitrine je sastavljen od tri vertikalne cjeline.

Donju vertikalnu cjelinu predstavlja drvena polica, odnosno tabla kom se završava donji ormarić vitrine. Sa gornje strane polica je zatvorena plitkim lukom.

Na policu se nastavlja ormarić zatvoren dvokrilnim staklenim vratima. Krila vrata se lučno završavaju.

Treće vertikalno polje predstavlja polica zatvorena sa tri luka – slično lukovima na peškunu.

Gornji dio vitrine je ukrašen istim reljefnim motivima kao i donji.

Bočne strane vitrine su, takođe, ukrašene reljefnim vitičastim motivom loze.

Na vrhu vitrina završava ukrasnom lajsnom u koju su urezbareni motivi rozeta.

UGAONA VITRINA ZA KNJIGE

Inventarni broj: 15

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

donji dio vitrine:

visina 52 cm

širina 128 cm

dubina 41,5+6,5+2 cm

gornji dio

visina 149 cm

širina 89,5 cm

dubina 11 cm

Opis: Vitrina se sastoji od dva dijela, donjeg šireg dijela i gornjeg užeg dijela.

Donji dio ima ulogu ormarića koji zatvaraju dvokrilna vrata. Rubovi ormarića su ukrašeni reljefnim motivom vinove loze, a vrata motivom velikog cvijeta oko kog se u ovalnom obliku prostire nekoliko linija. Linije na kraju grade motiv lista i ploda vinove loze. Gornja ploha ormarića je, takođe, ukrašena reljefnim motivima vinove loze.

Na ormarić se nastavlja gornji uži dio vitrine. U vizuelnom smislu, on može da se podijeli na dva dijela, donji i gornji.

Donji dio čine tri police zatvorene dvokrilnim ustakljenim vratima. Vrata imaju lučne završetke.

Gornji dio užeg dijela vitrine završava se policom zatvorenom sa tri luka – slično lukovima kod peškuna.

Ukupna površina prednje strane vitrine i njene bočne strane je ukrašena motivom vinove loze i ponekim motivom cvijeta.

VITRINA ZA KNJIGE

Inventarni broj: 16

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije: 163×152,5×46 cm

Opis:

U vizuelnom smislu, vitrina se po vertikali i horizontali može da podijeli na tri dijela plus kruna kom se vitrina završava.

Donji dio vitrine čini ormarić zatvoren trima jednokrilnim vratima. Unutrašnjost ormarića je izdijeljena policama.

Centralni dio vitrine čine tri ladice iznad kojih su smještene tri pokretne police – izvlače se prema van i vraćaju u ormarić. Njihova namjena je da se prilikom čitanja knjiga stavi na njih.

Na ladice se nastavlja gornji dio vitrine. Prostor je, u stvari, jednak donjem dijelu vitrine, ali su vrata ustakljena, tako da je utisak drugačiji. Vrata se lučno završavaju. U unutrašnjosti ovaj ormarić je podijeljen policom na dva dijela.

Vitičasta ukrasna kruna je smještena na stranu leđa ormarića. Centralni motiv na kruni predstavlja rozeta od koje se proteže motiv vinove loze.

Ukupna površina vitrine sa bočnim stranama je ukrašena reljefnim motivom vinove loze i ponekom rozetom.

VITRINA

Inventarni broj: 17

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije: 80,5x201x38 cm

Opis: U vizuelnom smislu, vitrina se po vertikali može da podijeli na četiri dijela.

Donji dio čini ormarić zatvoren dvokrilnim vratima.

Na ormarić su naslonjene dvije ladice.

Ladice nose policu koja je sa gornje strane zatvorena plitkim stilizovanim lukom.

Na policu se nadovezuje ormarić zatvoren dvokrilnim ustakljenim vratima. Vrata se završavaju stilizovanim lukom.

Ukupna površina vitrine je ukrašena reljefnim motivom vinove loze i ponekom rozetom.

VITRINA

Inventarni broj: 18

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

donji dio:

47×147,5×102 cm

gornji dio:

31×147,5×102 cm

Opis: Vitrina se, u vizuelnom smislu, po vertikali može da podijeli na četiri dijela.

Donji dio čini ormarić zatvoren dvokrilnim vratima.

Na ormarić su naslonjene dvije ladice.

Ladice nose policu koja je sa gornje strane zatvorena plitkim stilizovanim lukom.

Na policu se nadovezuje ormarić zatvoren dvokrilnim ustakljenim vratima. Vrata se završavaju stilizovanim lukom.

Ukupna površina vitrine je ukrašena reljefnim motivom vinove loze i ponekom rozetom. Na bočnim stranama vitrine nema ukrasa.

STO

Inventarni broj: 19

Tehnika: rezbarenje, tokarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

ukupne dimenzije:

120x79x80 cm

dimenzije postolja:

83,5x7x53,5 cm

nosači stola:

37x69x24 cm

Opis: U izgledu stola se uočavaju tri cjeline, baza stola, stubovi i tabla stola.

Na bazu stola su položene dvije pravougaone kutije, koje nose tokarene stubove stola, koji sa gornje strane završavaju stilizovanim lukom. Na stubove je naslonjena tabla stola.

Ukupna površina stola je ukrašena reljefnim motivima vinove loze sa listovima i plodovima, te ponekom rozetom.

STOLICA

Inventarni broj: 20

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

visina sa naslonom 93 cm
visina do sjedala 45 cm
dubina sjedala 47,5 cm
širina sjedala 50, 5 cm
širina naslona 41 cm

Opis: Ukupna površina stolice je dekorisana reljefnim motivom vinove loze i rozete na naslonu stolice. Centralni prostor sjedala stolice nema dekoracije. Dekorisana je ukupna površina nogu stolice.

STOLICA

Inventarni broj: 21

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

visina sa naslonom 93 cm
visina do sjedala 45 cm
dubina sjedala 47,5 cm
širina sjedala 50, 5 cm
širina naslona 41 cm

STOLICA

Inventarni broj: 22

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

– visina sa naslonom 93 cm

– visina do sjedala 45 cm

– dubina sjedala 47,5 cm

– širina sjedala 50, 5 cm

– širina naslona 41 cm

STOLICA

Inventarni broj: 23

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

visina sa naslonom 93 cm
visina do sjedala 45 cm
dubina sjedala 47,5 cm
širina sjedala 50, 5 cm
širina naslona 41 cm

STOLICA

Inventarni broj: 24

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

visina sa naslonom 93,5 cm
visina do sjedala 46 cm
visina do rukonaslona 70 cm
dubina sjedala 51 cm
širina sjedala 53 cm
širina naslona 43 cm

Opis: Ukupna površina stolice je dekorisana reljefnim motivom vinove loze i rozete na naslonu stolice. Centralni prostor sjedala stolice nema dekoracije. Talasastom reljefnom linijom je dekorisana ukupna površina nogu stolice. Za razliku od prethodne četiri stolice, ova stolica ima rukonaslon. On je dekorisan istim motivom kao i noge stolice.

ŠKRINJA – SEHARA

Inventarni broj: 25

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije: 116×47,5×46 cm

Opis: Prednja i bočne strane škrinje su dekorisane reljefnim, u lučni prostor smještenim, motivom drveta života. Na bočnim stranama ovaj motiv se javlja samo jednom, a na prednjoj strani ponavlja se tri puta. Poklopac je dekorisan urezbarenim rozetama. U unutrašnjosti u gornjem desnom uglu je pričvršćena ladica sa poklopcem.

STOLICA

Inventarni broj: 26

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

visina stolice sa rukohvatom 75 cm
visina stolice do sjedala 47, 5 cm
širina sjedala 61 cm
širina rukohvata 79 cm

Opis: Sjedalo stolice je oslonjeno na četiri noge koje se iznad njega blago izvijaju prema van i prelaze u rukonaslon. Ukupna površina stolice je ukrašena motivom vinove loze i ponekom rozetom. Centralni prostor sjedala je bez ukrasa.

POLICA ZA CVIJEĆE

Inventarni broj: 27

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

64x29x33 cm
20x56x33 cm
20x82x33 cm

Opis: Polica je napravljena stepenasto, u tri nivoa, od kojih je donji najduži. Centralna površina svake police je ukrašena reljefnim motivom rozete upisane u kružnicu. Iz ovog motiva se širi motiv vinove loze. Dekorisane su sve strane police.

TREĆA SOBA – HAJAT

ŠKRABIJA

Inventarni broj: 28

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 38x80x30 cm

Opis: U izgledu škrabije se primjećuju dva funkcionalna dijela, donji otvoreni prostor i gornji koji čini ladica.

Pravougaona tabla škrabije je uokvirena nizom rombova u čijem središtu je urezbarena rozeta. Isti elemenat se javlja i na prostoru koji zauzima ladica.

Ispod ladice je lučno završen otvoreni dio škrabije. Gornji uglovi oko luka su ukrašeni rozetom.

Sa prednje strane škrabije otvoreni dio gradi jedan lučno završen podiok, a bočni dio grade tri lučno završena podioka. U gornjim uglovima su smještene rozete.

Ispod ovog otvorenog dijela nalazi se urezbareni dvoredi niz rombova sa rozetom u sredini.

ŠKRABIJA

Inventarni broj: 29

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 38x80x30cm

Opis: U izgledu škrabije se primjećuju dva funkcionalna dijela, donji otvoreni prostor i gornji koji čini ladica.

Pravougaona tabla škrabije je uokvirena nizom rombova u čijem središtu je urezbarena rozeta. Isti elemenat se javlja i na prostoru koji zauzima ladica.

Ispod ladice je lučno završen otvoreni dio škrabije. Gornji uglovi oko luka su ukrašeni rozetom.

Sa prednje strane škrabije otvoreni dio gradi jedan lučno završen podiok, a bočni dio grade tri lučno završena podioka. U gornjim uglovima su smještene rozete.

Ispod ovog otvorenog dijela nalazi se urezbareni dvoredni niz rombova sa rozetom u sredini.

PEŠKUN

Inventarni broj: 30

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 57,5×40 cm

Opis: Četvrtasti peškun. Tabla je ukrašena motivom centralne rozete upisane u kružnicu iz koje se razvija nova kružnica polurozeta. Ovaj motiv je smješten u kružnicu izgrađenu od niza slijepih arkadica. Iste arkade prate stranice peškuna. U uglovima sjedala peškuna su urezbarene četvrtine rozete.

Peškun je postavljen na četiri noge. Noge na sebi imaju ugravirana tri žlijeba. U gornjem zatvorenom dijelu peškuna između je urezbaren motiv rozete. Sa njenih strana je ugravirana po jedna polovina rozete. Motiv je smješten u pravougaonik izrađen od niza slijepih arkada. Ispod tog motiva, a iznad stilizovanog luka su urezbarene četvrtine rozete.

SEĆIJA

Inventarni broj: 31

Tehnika: rezbarenje, lakiranje, tapeciranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije:

dužina 244 cm
visina do sjedala 40 cm
visina sa naslonom 80 cm
širina 50 cm

Opis: Sećija je umetnuta u drveni okvir. Okvir je ukrašen motivom urezbarenih rombova sa rozetom u sredini.

SEĆIJA

Inventarni broj: 32

Tehnika: rezbarenje, lakiranje, tapeciranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije:

dužina 244 cm
visina do sjedala 40 cm
visina sa naslonom 80 cm
širina 50 cm

Opis: Sećija je umetnuta u drveni okvir. Okvir je ukrašen motivom urezbarenih rombova sa rozetom u sredini.

MUSANDERA

Inventarni broj: 33

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije:

dužina 274 cm
visina 239 cm

Opis: Orijentacija prostorije SI→JZ.

Sjeveroistočni zid

Na ovom zidu su smještena dva prozora. Na dijelovima zida koji prozori ne zauzimaju pričvršćena je musandera, a to znači da prekriva rubne dijelove zida u dužini od 40 cm, te prostor između prozora u dužini od 64 cm.

Musandera je po vertikali podijeljena u četiri polja.

Prvi pojas predstavlja polica postavljena iznad sećije.

Drugi pojas predstavlja uramljeno polje sa centralnim stilizovanim lukom. Na njega se nadovezuje treće polje sa uramljenom slikom. Musandera završava policom.

Jugoistočni i sjeverozapadni zid

Musandera je po horizontali podijeljena u tri polja simetrično postavljena na centralnu vertikalnu osu. Sva polja su po vertikali podijeljena na četiri pojasa.

Prvi pojas predstavlja polica postavljena iznad sećije.

Drugi pojas predstavljaju uramljena tri polja. Svako polje je ukrašeno sa tri stilizovana luka (88×64 cm).

Treći pojas predstavljaju tri uramljene slike (88×64 cm).

Četvrto polje predstavlja polica.

PRIZEMLJE
PRVA SOBA

PEŠKUN

Inventarni broj: 34

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1954.

Dimenzije: 44,5×39.5 cm

Peškun je postavljen na šest nogu. Prostor između njih je ukrašen rezbarenim poljima na kojim su polurozete i geometrijske forme. Polja se spuštaju gotovo do polovine visine peškuna odakle počinju lukovi.

Izrađen je od orahovog drveta.

PEŠKUN

Inventarni broj: 35

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1954.

Dimenzije: 44,5×39,5 cm

Izrađen je od orahovog drveta.

PEŠKUN

Inventarni broj: 36

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1954.

Dimenzije: 44,5×39,5 cm

Opis: Šestougaoni peškun. Tabla je ukrašena motivom centralne rozete. Rozeta je smještena u kružnicu izgrađenu od niza slijepih arkadica. Oko kružnice se prema rubovima peškuna širi šestokraka zvijezda. Polja između krakova su ukrašena reljefnim rozetama.

Peškun je postavljen na šest nogu. Prostor između njih je ukrašen po vertikali sa dva trougla čiji se vrhovi dodiruju. U praznom prostoru lijevo i desno od trouglova je smještena polurozeta. Polja se spuštaju gotovo do polovine visine peškuna odakle počinju lukovi.

PEŠKUN

Inventarni broj: 37

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1954.

Dimenzije: 44,5×39,5 cm

PEŠKUN

Inventarni broj: 38

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1954.

Dimenzije: 44,5×39,5 cm

Opis: Šestougaoni peškun. Tabla je ukrašena reljefnim motivom centralne rozete. Oko rozete se prostire šestokraka zvijezda.

PEŠKUN

Inventarni broj: 39

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1954.

Dimenzije: 44,5×39,5 cm

Opis: Šestougaoni peškun.Tabla je ukrašena reljefnim motivom centralne rozete. Oko rozete se prostire šestokraka zvijezda.

PEŠKUN

Inventarni broj: 40

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1954.

Dimenzije: 44,5×39,5 cm

Opis: Šestougaoni peškun. Tabla je ukrašena reljefnim motivom centralne rozete. Oko rozete se prostire šestokraka zvijezda.

STO

Inventarni broj: 41

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 65,5×59 cm

Opis: Sto je postavljen na šest nogu. Sličan je peškunu s tom razlikom da ima veće dimenzije.

Tabla stola je ukrašena reljefnim motivom cvijeta iz kog se prema rubovima table stola šire motivi grančica završenih listovima. Na stabljici su mali žirovi. Između svakog lista su reljefni cvjetovi.

Noge stola su tokarene i gore, ispod table stola, završavaju stilizovanim lukom – sličnim kao kod peškuna, ali mnogo plićim. Lijevo i desno od luka prostor je ukrašen urezbarenim četvrtinama rozeta.

Pri dnu stola noge su povezane novom tablom oko koje se spušta ukrasna lajsna. Ova tabla je bez ukrasa.

STO

Inventarni broj: 42

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 81×59 cm

Opis: Sto je postavljen na šest nogu. Sličan je peškunu s tom razlikom da ima veće dimenzije.

Tabla stola je ukrašena reljefnim motivom cvijeta iz kog se prema rubovima table stola širi motiv vinove loze sa lišćem i plodovima i cvjetovima. Rubovi stranica su završeni reljefnim slijepim arkadama.

Pri dnu stola noge su povezane novom tablom oko koje se spušta ukrasna lajsna. Tabla je bez ukrasa.

STO

Inventarni broj: 43

Tehnika: rezbarenje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 81,5×70,5 cm

Opis: Sto je postavljen na šest nogu. Sličan je peškunu s tom razlikom da ima veće dimenzije.

Tabla stola je ukrašena šestokrakom zvijezdom u koju je upisan centralni motiv rozete iz koje izlazi šest listova. U krakovima zvijezde je smještena po jedna reljefna rozeta. Ovaj motiv okružuje rezbarena traka u formi šestougla – prati oblik stola. Van ove trake, a prateći njenu liniju, urezbaren je lanac polurozeta usmjeren prema centru stola. Iza njega se širi drugi lanac stilizovanih polurozeta, usmjeren prema rubu stola. Tabla stola završava se nizom slijepih arkadica.

Pri dnu stola noge su povezane novom tablom. Tabla je ukrašena kružnicom u koju je upisana rozeta oko koje se pruža prsten polurozeta. Iz ovog motiva se širi prema rubovima šest listova. Između njih je po jedna reljefna rozeta.

Iz table se spušta ukrasna lajsna u obliku plitkog luka. Luk je ukrašen sa po dvije četvrtine rozete.

STO

Inventarni broj: 44

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 90,5×59 cm

Opis: Sto je postavljen na šest nogu. Sličan je peškunu s tom razlikom da ima veće dimenzije.

Tabla stola je ukrašena reljefnim motivom cvijeta iz kog se prema rubovima table stola širi trokraki motiv vinove loze sa lišćem i plodovima. Rubovi table su završeni reljefnim slijepim arkadama i lancem polurozeta.

Pri dnu stola noge su povezane novom tablom oko koje se spušta ukrasna lajsna.

STO

Inventarni broj: 45

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 113×60,5 cm

Opis: Sto je postavljen na devet nogu. Sličan je peškunu s tom razlikom da ima veće dimenzije.

Devetougaona tabla stola je ukrašena centralnim devetougaonikom u kom je upisana rozeta okružena sa tri vijenca slijepih arkadica. Iz devetougaonika se prema rubovima stola zrakasto širi devet trapezastih polja. Svako polje je podijeljeno po sredini. Polja su ispunjena geometrijskim motivima i vijencima polurozeta. Tabla stola je oivičena ukrasnom lajsnom. Visina lajsne je šest centimetara. Ukrašena je motivom stilizovanog meandra.

Noge stola su ukrašene plitkim žljebovima i završavaju stilizovanim lukom – sličnim kao kod peškuna, ali mnogo plićim. Lijevo i desno od luka prostor je ukrašen urezbarenim četvrtinama rozeta.

Pri dnu stola noge su povezane novom tablom oko koje se spušta lučna ukrasna lajsna ukrašena jednako kao i gornja.

STO

Inventarni broj: 46

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 105,5×54 cm

Opis: Sto je postavljen na devet nogu. Sličan je peškunu s tom razlikom da ima veće dimenzije.

Devetougaona tabla stola je ukrašena centralnim devetougaonikom u kom je upisana rozeta okružena rezbarenim prstenom. Prsten je završen vijencem slijepih arkada. Iz uglova devetougaonika prema centralnoj rozeti se pruža po jedan reljefni stilizovani čempres. Između njih je postavljena po jedna rozeta.

Iz uglova devetougaonika se prema rubu table stola, takođe, pruža devet reljefnih stilizovanih čempresa. Polja između njih su ukrašena stilizovanim reljefnim motivom drveta života. Rubna zona table stola je ukrašena urezbarenim geometrijskim i floralnim motivima. Tabla stola je oivičena ukrasnom lajsnom. Visina lajsne je 4,5 cm.

Noge stola imaju formu nogu peškuna. Puna polja – iznad stilizovanog luka, ukrašena su reljefnim motivom stilizovanog drveta života.

STO

Inventarni broj: 47

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 65,5×76 cm

Opis: Sto je postavljen na tri noge. Tabla stola je okrugla. U njenom centru je urezbarena rozeta koju okružuje prsten. Rub table je ukrašen nizom slijepih arkada i vijencem polurozeta.

Noge stola su blago povijene prema unutrašnjosti pridržavajući drugu tablu. Njen prečnik iznosi 39 cm. Ukrašena je kao i gornja s tom razlikom da nema centralnog motiva rozete.

TABLA STOLA

Inventarni broj: 48

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 99,5 cm

Opis: Devetougaona tabla stola je ukrašena centralnim devetougaonikom u kom je upisana rozeta okružena reljefnim prstenom. Iz prstena se pruža 18 stabljika koje naizmjenično završavaju rozetom i stilizovanim tulipanom sa tučkom u sredini.

Iz uglova devetougaonika se prema rubu table stola, takođe, pruža devet polja. Svako polje je ukrašeno stilizovanim reljefnim motivom stabljike sa listovima i cvijetovima.

Tabla stola je oivičena ukrasnom lajsnom sa nekoliko plitkih žlijebova. Visina lajsne je 5,5 cm.

MUSANDERA – jugoistočni zid

Inventarni broj: 49

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 80 cm x 233×40,5 cm

Opis: Musandera je po horizontali podijeljena u 6 polja simetrično postavljenih na centralnu vertikalnu osu (2×3). Sva polja su po vertikali podijeljena na pet pojaseva (u kombinaciji puni i prazni elementi).

Kod prvog lijevog polja (zid posmatran u pravcu SI→JI zid) prva tri pojasa su puna – tri ormarića zatvorena dvokrilnim vratima. Vrata su ukrašena motivom stilizovanog luka postavljenog na dva stilizovana reljefna polustubića. Prostor pored luka – lijevo i desno – ukrašen je motivom rozete i dviju polurozeti. Luk zatvara polje ispunjeno reljefnim krugovima.

Četvrti pojas predstavlja policu. Ona je sa prednje strane zatvorena stilizovanim plitkim lukom. Razvučenom formom luka dominira motiv rozeta.

Peti pojas ima formu niše – otvorene police. Njene gornje i donje rubne strane su ukrašene lajsnom izgrađenom od vijenca polukružnih elemenata. Ovaj pojas je jednak u svim poljima musandere.

Kod drugog lijevog polja (zid posmatran u pravcu SI→JI zid) donji pojas je jednak prethodnom donjem pojasu.

Drugi pojas – ormarić je zatvoren jednokrilnim vratima, koja se vertikalno otvaraju, ukrašenim istim motivom.

Treći i četvrti pojas su otvoreni i jednaki su četvrtom pojasu prvog polja.

Kod trećeg lijevog polja donji pojas je jednak prethodnim donjim pojasevima.

Drugi i treći pojas formiraju jedinstven otvor zatvoren istim lukom kao i treći pojas prethodnog polja.

Četvrti pojas je jednak četvrtim pojasevima prethodnih polja.

MUSANDERA – ugaoni elemenat, sjeverni zid – ugao

Inventarni broj: 50

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 93,5x233x40 cm

Opis: Ugaoni elemenat musandere sa policama u visinu se pruža od naslona sećije. Po vertikali je podijeljen na četiri polja.

Prva tri polja – police imaju jednaku formu. Rubne strane su zatvorene sa tri stilizovana luka postavljena na stubiće, gradeći na taj način dvije niše. Srednja niša je, takođe, zatvorena stilizovanim lukom, ali je u odnosu na rubne strane uvučena prema unutrašnjosti police. Zatvorena forma luka je ukrašena rezbarenim motivom upisanih rozeta i polurozeta.

Četvrto polje ima formu niše – otvorene police. Njene gornje i donje rubne strane su ukrašene lajsnom izgrađenom od vijenca polukružnih elemenata.

MUSANDERA – ugaoni elemenat, sjeverni zid – ugao

Inventarni broj: 51

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 120x233x54 cm

Opis: Ugaoni elemenat musandere je po vertikali podijeljen u pet polja.

Donje polje predstavlja ormarić zatvoren dvokrilnim vratima. Vrata su ukrašena motivom stilizovanog luka postavljenog na dva stilizovana reljefna polustubića. Prostor pored luka – lijevo i desno je ukrašen motivom rozete i dviju polurozeti. Luk zatvara polje ispunjeno reljefnim krugovima.

Drugo, treće i četvrto polje imaju jednaku formu – police zatvorene plitkim stilizovanim lukom postavljenim na dva stubića. Razvučena forma luka je ukrašena motivima rozeta i polurozeta.

Peto polje ima formu niše – otvorene police. Njene gornje i donje rubne strane su ukrašene lajsnom izgrađenom od vijenca polukružnih elemenata.

SEĆIJA

Inventarni broj: 52

Tehnika: rezbarenje, lakiranje, tapeciranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije:

Lijeva strana sećije:

dužina 120 cm

visina do sjedala 46 cm

visina sa naslonom 69 cm

širina 60cm

ugao sećije:

dimenzije: 48×46 cm

visina sa naslonom 95 cm

desna strana sećije:

dužina 103 cm

visina do sjedala 46 cm

visina sa naslonom 102 cm

širina 60 cm

Opis: Sećija je umetnuta u drveni okvir. Gornji i donji rub drvenog okvira su ukrašeni vijencem rozeta na koje se nastavlja vijenac slijepih arkada. Svakih tridesetak centimetara na arkadama se javlja po jedna polurozeta. Centralno polje je ukrašeno motivom rozete upisane u prsten slijepih arkada. Iz centralne rozete se pružaju dvije polurozete.

ŠKRABIJA

Inventarni broj: 53

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 83x80x32,5 cm

Opis: U izgledu škrabije se primjećuju dva funkcionalna dijela, donji otvoreni prostor i gornji zatvoreni prostor.

Pravougaona tabla škrabije je uokvirena nizom rozeta na koje se nastavlja vijenac slijepih arkada. Svakih dvadesetak centimetara na arkadama se javlja po jedna polurozeta (u uglovima je smještena po četvrtina rozete). Centralno polje je ukrašeno motivom rozete upisane u prsten slijepih arkada. Iz centralne rozete se pružaju dvije polurozete. Motiv se ponavlja tri puta.

Prostor škrabije u kom je obično smještena ladica na sve četiri strane je ukrašen jednakim motivom kao i centralni dio tabli škrabije.

Otvoreni dio škrabije završava se plitkim stilizovanim lukom. Razvučena forma luka je ukrašena motivima rozeta i polurozeta.

Poleđina škrabije – prostor ispod mjesta koje obično zauzima ladica je ispunjena reljefnim motivima krugova.

ŠKRABIJA

Inventarni broj: 54

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 83x80x32,5 cm

Opis: U izgledu škrabije se primjećuju dva funkcionalna dijela, donji otvoreni prostor i gornji zatvoreni prostor.

Prostor škrabije u kom je obično smještena ladica na sve četiri strane je ukrašen jednakim motivom kao i centralni dio tabli škrabije.

Otvoreni dio škrabije završava se plitkim stilizovanim lukom. Razvučena forma luka je ukrašena motivima rozeta i polurozeta.

Poleđina škrabije – prostor ispod mjesta koje obično zauzima ladica je ispunjena reljefnim motivima krugova.

LUSTER

Inventarni broj: 55

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije nosača lustera: 100x100x22,5×19 cm

Dimenzije lustera: 37,5×26,5 cm

Opis: Nosač lustera se sastoji od šest kutijastih elemenata. Tri strane ovih elemenata imaju prosječene šupljine u formi pletera sastavljenog od četiri trake. U kutijama su smještene svjetiljke. Centralna tabla nosača lustera je ukrašena zrakastim vijencima rozeta. Za njen centar je pričvršćena viseća svjetiljka šestougaone forme, slična fenjeru. Njene stranice su ustakljene, a drveni dijelovi – držači, ukrašeni su rezbarenim četvrtinama rozeta.

VRATA NA JUGOISTOČNOM ZIDU

Inventarni broj: 60

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 84×193 cm

Opis: Vrata posmatrana iz hola

Donja trećina vrata je ukrašena sa četiri horizontalna polja različito urezbarenih rozeta.

Druga trećina vrata ukrašena je sa pet vertikalnih polja različito urezbarenih rozeta.

Na ova vertikalna polja je postavljena jedna horizontalna traka sa motivom reljefnih rozeta. Na nju je postavljen trouglasti elemenat ispunjen motivom slijepih arkada.

Iz vrha trougla počinje centralna kružnica oko koje se gradi cijeli motiv. Iz kružnice se zrakasto širi dvanaest polja čija je površina ispunjena reljefnim rozetama – od najmanje ka najvećoj (posmatrano u pravcu kružnica→uglovi vrata). Motiv okružuje polukružna traka ispunjena reljefnim rozetama.

U gornjem lijevom i desnom uglu u kružnicu je upisana rozeta.

Vrh vrata završava se trakom ukrašenom nizom rozeta.

DRUGA SOBA

UGAONA VITRINA

Inventarni broj: 56

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1955/56.

Dimenzije:

donji dio vitrine

visina 75 cm

širina 115,5 cm

dubina 49 cm

gornji dio vitrine

visina 146,5 cm

širina 99 cm

dubina 36,5 cm

Opis: Ugaonu vitrinu je moguće po vertikali podijeliti na četiri cjeline.

Donju cjelinu predstavlja ormarić zatvoren dvokrilnim vratima.

Na ormarić se nastavlja polica koja je u gornjem dijelu zatvorena stilizovanom razvučenom formom luka.

Sljedeća cjelina predstavlja ormarić zatvoren dvokrilnim ustakljenim vratima. U gornjoj zoni vrata se završavaju stilizovanim lukom.

Posljednji elemenat čini polica. Stilizovanim stubićima – nosačima stilizovanih lukova, ona je podijeljena na tri niše, središnju, širu i bočne uže.

Na vrhu vitrine je pričvršćena ukrasna lajsna.

ŠKRABIJA

Inventarni broj: 57

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 88x80x32 cm

Opis: U izgledu škrabije se primjećuju dva funkcionalna dijela, donji otvoreni prostor i gornji zatvoreni prostor.

Centralni prostor pravougaone table škrabije je ukrašen urezbarenim motivima rombova. U svakom drugom je urezbaren motiv rozete. Oko ovog centralnog motiva, a prateći oblik škrabije, pruža se niz trouglova u čijem centru su urezbarene polovine rozeta.

Prostor koji zauzima ladica je ukrašen motivom rozete smještene u prsten okružen kružnicom slijepih arkada. Sa strana su urezbarene polovine rozete.

Otvoreni dio škrabije ima lučni završetak, a prostor oko luka je ukrašen motivom centralne rozete sa dvije polurozete.

ŠKRABIJA

Inventarni broj: 58

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 88x80x32 cm

Opis: U izgledu škrabije se primjećuju dva funkcionalna dijela, donji otvoreni prostor i gornji zatvoreni prostor.

Prostor koji zauzima ladica je ukrašen motivom rozete smještene u prsten okružen kružnicom slijepih arkada. Sa strana su urezbarene polovine rozete.

Otvoreni dio škrabije ima lučni završetak, a prostor oko luka je ukrašen motivom centralne rozete sa dvije polurozete.

SEĆIJA

Inventarni broj: 61

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije:

dužina 204,5 cm
visina do sjedala 46 cm
visina sa naslonom 80 cm
širina 55 cm

Opis: Sećija je umetnuta u drveni okvir. Prednji dio okvira je podijeljen na tri jednako ukrašene pravougaone površine. Pravougaone površine okružuje traka po kojoj se pruža vijenac vinove loze. U centralnom dijelu je smješten motiv stilizovanog cvijeta upisanog u kružnicu. Lijevo i desno od kružnice se prostire motiv vinove loze.

VRATA NA SJEVEROZAPADNOM ZIDU

Inventarni broj: 58

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: oko 1956.

Dimenzije: 84×193 cm

Opis: Vrata posmatrana iz hola

Donja trećina vrata je ukrašena sa četiri horizontalna polja različito urezbarenih rozeta.

Druga trećina vrata ukrašena je sa pet vertikalnih polja različito urezbarenih rozeta.

Na ova vertikalna polja je postavljena jedna horizontalna traka sa motivom reljefnih rozeta. Na nju je postavljen trouglasti elemenat ispunjen motivom slijepih arkada.

U gornjem lijevom i desnom uglu u kružnicu je upisana rozeta.

Vrh vrata završava se trakom ukrašenom nizom rozeta.

Vrata posmatrana iz sobe

Rubovi vrata su u širini od dvadesetak centimetara okruženi motivom pletera sastavljene od dvije široke trake. Istim motivom, sa tri horizontalne trake, vrata su podijeljena u četiri pravougaona polja. Njihova središta su ispunjena motivom rozete upisane u kružnicu načinjenu od slijepih arkadica. Lijevo i desno od centralne rozete prostiru se po dvije rozete, veća i manja.

Motiv je okružen pravougaonikom načinjenim od slijepih arkada.

STUBIŠTE

STOLICA

Inventarni broj: 62

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

visina sa naslonom 93,5 cm
visina do sjedala 46 cm
visina do rukonaslona 70 cm
dubina sjedala 51 cm
širina sjedala 53 cm
širina naslona 43 cm

Opis: Ukupna površina stolice je dekorisana urezbarenim motivom romba u koji je upisana rozeta i slijepim arkadama. Centralni dio sjedišta nije ukrašen. Noge stolice su ukrašene povezanim tačkastim usjecima. Na završetku rukonaslona je urezbarena rozeta.

STOLICA

Inventarni broj: 63

Tehnika: rezbarenje, lakiranje

Godina izrade: 1931.

Dimenzije:

visina sa naslonom 93,5 cm
visina do sjedala 46 cm
visina do rukonaslona 70 cm
dubina sjedala 51 cm
širina sjedala 53 cm
širina naslona 43 cm

Dosadašnja zakonska zaštita

Zbirka drvorezbarenih proizvoda poznatih kao Muzej «Mulićev rekord» u Konjicu do sada nije imala zaštićen status.

Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

S obzirom na to da duborezbarski predmeti zbirke Muzeja «Mulićev rekord» do sada nisu bili zaštićeni i nisu bili registrovani, nisu bili podvrgnuti ni profesionalnim konzervatorsko-restauratorskim radovima. Međutim, prema riječima gospodina Vile, neki od predmeta su popravljani u njihovoj radionici.

Sadašnje stanje dobra

Duborezbarski predmeti zbirke Muzeja «Mulićev rekord» su u dobrom stanju i redovno su održavani. Do prikupljanja informacija prilikom donošenja odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom predmeti nisu bili inventarisani. Saradnici Komisije su izvršili inventar, ali je bilježenje inventarnih brojeva na predmetima neadekvatno.

III- ZAKLJUČAK

U skladu sa navedenim, a koristeći Kriterijume za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03) koji se odnose na pokretno nasljeđe Bosne i Hercegovine, Komisija je donijela odluku o proglašenju zbirke drvorezbarenih proizvoda poznatih kao Muzej «Mulićev rekord» u Konjicu nacionalnim spomenikom.

Kriterijumi na kojima je zasnovana odluka su:

Istorijska vrijednost
Umjetnička i estetska vrijednost
kvalitet obrade,
kvalitet materijala,

iii. proporcije,

kompozicija,
vrijednost detalja.
Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
svjedočanstvo o istorijskim mijenama,
djelo značajnog umjetnika ili graditelja,

iii. svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu.
Simbolička vrijednost
tradicionalna vrijednost,
značaj za identitet grupe ljudi.
Izvornost
oblik i dizajn,
materijal i sadržina,

iii. namjena i upotreba,

tradicija i tehnike.
Jedinstvenost i reprezentativnost

iii. djelo vrhunskog umjetnika ili graditelja.

Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)
fizička cjelovitost (kompaktnost),
homogenost,

iii. zaokruženost (kompletnost),

nenarušenost stanja.

U prilogu ove odluke je sljedeća dokumentacija:

Dokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika – inventarni popis predmeta.

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja zbirke drvorezbarenih proizvoda poznatih kao Muzej «Mulićev rekord» u Konjicu korišćena je sljedeća literatura:

Renner, Heinrich (prevod sa njemačkog jezika V. Drekalović), Herceg-Bosnom uzduž i poprijeko, Mitrovica, 1899.

Mulić, Šemsudin, Glasnik Zemaljskog muzeja (E) N.S. sv 40, Razvoj konjičkog drvorezbarstva i put u savremeno, Sarajevo, 1985, 1-28.

Mulić, Jusuf, Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Konjic, 1990.

Mulić, Jusuf, Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine, Konjic, 2001.

Mulić, Jusuf, Konjic i njegova okolina između dva svjetska rata, Konjic, 2005.

(1) Srećko Domić (1886-1941), porijeklom Dalmatinac, doselio se 1921. godine u Konjic privučen konjičkim načinom drvorezbarenja. Konjički drvorezbari su ga primili sa podozrenjem, jer je u svoj rad unosio akademizam, stvarajući pomutnju u dotadašnjem načinu rada. Eksperimentisao je sa različitim tehnikama u radu, kao što su izrada reljefa i bareljefa, inkustracija, bojenje drveta radi isticanja pojedinih detalja i sl. Imao je veliki uticaj na nekoliko mladića u Konjicu, među kojima su se posebno isticali Slavko Jurić, kasnije profesor u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, te Ismail Mulić. Domić je Konjic zamijenio Beogradom 1939. godine u kom je poginuo prilikom bombardovanja 1941. godine (Mulić, 1985, 19).

(2) Uobičajen termin kod konjičkih drvorezbara. Odnosi se na ornamenat sastavljen od mreže romboida, kvadrata ili šestougaonika.

(3) Turski, mađijska tajna.

(4) Ovo datiranje, kao i sva ostala, izvedeno je na osnovu podataka dobijenih od Sejfudina Vile.